Gledano genealoški, Kadmo je Dionisov deda, budući da je Dionisova majka bila Selena, kći Kadma i Harmonije. Plutarh na jednom mestu kaže da bi više voleo pomoć od vlastitog dede, Lamprije, nego od Dionisovog, tj. od Kadma. (Gozbeni razgovori, IX, 91Arhivirano 2008-10-13 na Wayback Machine-u.)
Pre arheoloških istraživanja iznet je argument da ništa u geografiji Beotije ne podržava tezu o istočnjačkom uticaju: Gomme,A. W.(1913).„The Legend of Cadmus and the Logographi”.Journal of Hellenic Studies33: 53–72, 223–245.DOI:10.2307/624086; Gomme nalazi da su među grčkim piscima o Kadmovom feničanskom poreklu prvi pisalii Ferekid sa Lerosa i Herodot (pored jedne sholije uz Helanika iz Mitilene) te zaključuje da se u svakom od ta tri slučaja o tom poreklu govori kao o već dobro poznatoj činjenici.
Postoji nekoliko primera pisama, npr. u Nestorovoj priči o Belerofontu i daščicama na kojima su bili "pogubni znaci", zatim jedno pismo koje Palamedu šalje Prijam, ali koje je zapravo napisao Odisej (Higin, Fabulae, 105), te pisma koja spominje Plutarh u Tezejevom životopisu, a koja su stigla Arijadni, valjda od Tezeja. Plutarh dalje govori o tome kako je Tezej podigao jedan stub na Korintskoj prevlaci, na kome je bio uzrezan natpis u dva reda.
Gledano genealoški, Kadmo je Dionisov deda, budući da je Dionisova majka bila Selena, kći Kadma i Harmonije. Plutarh na jednom mestu kaže da bi više voleo pomoć od vlastitog dede, Lamprije, nego od Dionisovog, tj. od Kadma. (Gozbeni razgovori, IX, 91Arhivirano 2008-10-13 na Wayback Machine-u.)
