Analysis of information sources in references of the Wikipedia article "Bunjevac dialect" in English language version.
Bunjevački jezik u javnoj upotribi. Dakle, za onaj jezik za koji mi kažemo jezik, a zvanično je priznat ko dijalekat.
A few Bunjevac leaders and political activists, who are influential in the Bunjevac National Council, are strongly involved in developing a "national" identity of Bunjevci: stimulating folklore activities, and searching for political and linguistic support to transform Bunjevac dialect in to a distinct language.
In every region there is a linguistic variation. This linguistic variation has to be respected, because it is the identity of people. That is where differentiation between the culture is. Dialect standardisation only happens when the people involved have enough or modify their identity to that or affiliation associated with a larger group, standardization is possible and often occurs. Before a standardization process, speaker use their dialects for all of their speech functions. After a standardisation process, speaker use the standardised variety for at least some of their speech functions. For example, reading and writing and conversation in formality situations often call for use of standardised dialect variety. Thus, the standardisation process is fundamentally a shift in language use patterns.
3.2.1. Bunjevac language 169. In its annex to the Fifth Report on the Implementation of the Charter, the National council of the Bunjevac national minority states that standardization of the Bunjevac language has been made as a strategic and priority task of the National council and has been implemented over the past ten years. The development of the second and revised edition of the "Dictionary of Bunjevci from Bačka" (2018) was done in cooperation with Matica Srpska, who was the publisher of the first edition from 1990. In 2019, a "Grammar and Language Manual for the Bunjevac Language" was published. In February 2018, the National Council of the Bunjevac National Minority adopted a Decision establishing the Bunjevac language standard. This provided the conditions for the Bunjevac speech to become the Bunjevac language. The following paragraphs give an overview of the use of Bunjevci language. p.p. 50
Each state, nation, ethnonational or regional community may freely and independently codify its own variant of the common language... The fact that what is involved is a common polycentric standard language enables its users to name it as they wish.
Most of the people living in the village identified as Bunjevci, an ethnic category closely associated with Catholic belonging and the use of a Bunjevac language variety that was completely mutually intelligible with standard Serbian and Croatian language varieties.
From the scientific and linguistic point of view, we can say that it is a traditional Croatian language. Numerous records speak of this, all Croatian linguists, all world Slavic linguists, and even leading Serbian linguists have never questioned the Croatian origin of the Bunjevac dialect. Željko Jozić
Povodom odluke Skupštine grada Subotice izglasane 4. ožujka da se tzv. bunjevački jezik uvrsti kao službeni u Statut Grada Subotice, dopis našem Uredništvu poslao je umirovljeni odvjetnik Grgo Bačlija, koji je s skupa Markom Peićem, autor Rečnika bačkih Bunjevaca iz 1990. godine. Drugo, dopunjeno izdanje toga rječnika objavljeno je 2018. u nakladi Bunjevačkog nacionalnog savita i Matice srpske i smatra se jednim od temelja standardizacije tzv. bunjevačkog jezika u Srbiji. Bačlija ističe kako su se Peić i on, prilikom istraživanja u Bajskom trokutu za potrebe rječnika, vodili činjenicom da se radi o govoru, odnosno dijalektu Bunjevaca a ne o jeziku. Podsjeća i da je rječnik izišao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje uputio je Ministarstvu kulture RH prijedlog da se bunjevački govor proglasi hrvatskom nematerijalnom kulturnom baštinom, kao važan čin pomoći bunjevačkomu govoru i svim Bunjevcima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Zbog dugotrajne odvojenosti od ostalih hrvatskih skupina i izloženosti utjecajima drugih nacionalnih kultura, bački su Bunjevci razvili specifičnu etničku svijest te se dio njih danas smatra Hrvatima, dok drugi vjeruju kako predstavljaju samostalnu etničku zajednicu.
Bunjevački govori pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika.
DECISION."Official Gazette of RS", No. 18 of March 9, 2018. The standard of the Bunjevac language is determined:- the established standard must be applied in textbooks and teaching of the Bunjevac language / speech;- the established standard must be applied in the media registered in order to achieve the public interest of information in the Bunjevac language;- The National Council of the Bunjevac National Minority may support in co-financing only those publications in the Bunjevac language that are in accordance with the established standard of the Bunjevac language;
Each state, nation, ethnonational or regional community may freely and independently codify its own variant of the common language... The fact that what is involved is a common polycentric standard language enables its users to name it as they wish.
Bunjevački rečnik je audio-rečnik koji za cilj ima da predstavi realnu, svakodnevnu i spontanu upotrebu bunjevačkog govora. Zamišljen je kao baza koja će moći da se dopunjuje i proširuje. Kao osnova rečnika korišćeni su audio snimci prikupljani tokom istraživanja bunjevačkih običaja i govora od strane Balkanoločkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti tokom 2009. godine. Rezultati tog istraživanja objavljeni su monografiji "Bunjevci - Etnodijalektološka istraživanja 2009"1. Iz tog korpusa uzete su reči i primeri njihove upotrebe, a značenja reči su preuzete iz "Rečnika bačkih Bunjevaca"2. Za svaku reč, kao i za primere postoji zvučni zapis, kako bi bilo moguće čuti njihov autentičan izgovor. Bunjevački govor pripada mlađim štokavskim dijalektima ikavskog narečja. Bunjevci naseljavaju oblast Bačke, i to pretežno mesta u okolini Subotice i Sombora. Pomenuta istraživanja Balkanološkog instituta, obuhvataju govore iz okoline Subotice, tačnije ruralne zajednice Bikovo, Klisa, Đurđin, Mala Bosna, Stari Žednik i Tavankut. Izostavljene su zajednice iz Sombora i Bunjevci iz Mađarske. Bunjevački rečnik je 2013. godine započela Teodora Vuković, studentkinja master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, uz podršku prof. dr Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti. Projekat podržavaju Balkanološki institut i Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine. SANU, 2012
Each state, nation, ethnonational or regional community may freely and independently codify its own variant of the common language... The fact that what is involved is a common polycentric standard language enables its users to name it as they wish.
{{cite book}}: CS1 maint: location missing publisher (link){{cite book}}: CS1 maint: location missing publisher (link)Od 2007. godine u škole se uvodi izborni predmet Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture, a predmet nakon standardizacije jezika menja svoj naziv u Bunjevački jezik sa elementima nacionalne kulture.
It appears that the concept of standardization, whatever it may mean to the various parties involved, occupies a central position, or – actually – the central position in the Bunyev language debate, for it looks as though it is only thanks to standardization that a speech variety may gain the label of language.
Bis in die 1990er-Jahre wurde diese Sprache einheitlich offiziell als Serbokroatisch/Kroatoserbisch, inoffiziell als Serbisch und Kroatisch bezeichnet. Den Namen Serbokroatisch verwendete erstmals Jacob Grimm im Vorwort zu seiner Übersetzung der Kleinen Serbischen Grammatik (1824) von Vuk Stefanović Karadžić. Im Jahre 1836 benutzt Jernej Kopitar den Ausdruck "serbochorvatica sive chorvatocoserbica". P. Budmani veröffentlichte 1867 die Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), und im Jahre 1877 erschien die Grammaire de la language serbo-croate des Kroaten Dragutin Pančić. Die Sprache, beziehungsweise die Sprachen, die aus dem ehemaligen Serbokroatischen entstanden sind, stellen ein kompliziertes soziolinguistisches Phänomen dar. Diese Komplexität ist gegeben, weil eine genetisch identische Sprache von (1) mehreren Nationen (Serben, Montenegrinen, Kroaten, Muslime/Bosniaken), (2) mehreren Religionen (Orthodoxen, Katholiken, Muslimen) gesprochen wird und weil diese Sprache (3) eine breite dialektologische Gliederung (das Štokavische, das Čakavische, das Kajkavische), (4) verschiedene Aussprachen (das Ekavische, das Ijekavische, das Ikavische) und (5) zwei Schriften (Lateinschrift, Kyrillica) aufweist.
U osnovnim školama na teritoriji AP Vojvodine, pored nastave na srpskom jeziku, nastava se ostvaruje i na još pet jezika (mađarski, slovački, rumunski, rusinski i hrvatski). Pored redovne nastave na navedenim jezicima, učenicima je omogućeno i izučavanje mađarskog, slovačkog, rumunskog, rusinskog i hrvatskog jezika, kao i još šest jezika (ukrajinski, bunjevački, romski, bugarski, makedonski i češki), što je ukupno jedanaest jezika u okviru izborne nastave – Maternji jezik / govor sa elementima nacionalne kulture. 11.05.2021
{{cite book}}: CS1 maint: location missing publisher (link)Povodom odluke Skupštine grada Subotice izglasane 4. ožujka da se tzv. bunjevački jezik uvrsti kao službeni u Statut Grada Subotice, dopis našem Uredništvu poslao je umirovljeni odvjetnik Grgo Bačlija, koji je s skupa Markom Peićem, autor Rečnika bačkih Bunjevaca iz 1990. godine. Drugo, dopunjeno izdanje toga rječnika objavljeno je 2018. u nakladi Bunjevačkog nacionalnog savita i Matice srpske i smatra se jednim od temelja standardizacije tzv. bunjevačkog jezika u Srbiji. Bačlija ističe kako su se Peić i on, prilikom istraživanja u Bajskom trokutu za potrebe rječnika, vodili činjenicom da se radi o govoru, odnosno dijalektu Bunjevaca a ne o jeziku. Podsjeća i da je rječnik izišao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske.
Bis in die 1990er-Jahre wurde diese Sprache einheitlich offiziell als Serbokroatisch/Kroatoserbisch, inoffiziell als Serbisch und Kroatisch bezeichnet. Den Namen Serbokroatisch verwendete erstmals Jacob Grimm im Vorwort zu seiner Übersetzung der Kleinen Serbischen Grammatik (1824) von Vuk Stefanović Karadžić. Im Jahre 1836 benutzt Jernej Kopitar den Ausdruck "serbochorvatica sive chorvatocoserbica". P. Budmani veröffentlichte 1867 die Grammatica della lingua serbo-croata (illirica), und im Jahre 1877 erschien die Grammaire de la language serbo-croate des Kroaten Dragutin Pančić. Die Sprache, beziehungsweise die Sprachen, die aus dem ehemaligen Serbokroatischen entstanden sind, stellen ein kompliziertes soziolinguistisches Phänomen dar. Diese Komplexität ist gegeben, weil eine genetisch identische Sprache von (1) mehreren Nationen (Serben, Montenegrinen, Kroaten, Muslime/Bosniaken), (2) mehreren Religionen (Orthodoxen, Katholiken, Muslimen) gesprochen wird und weil diese Sprache (3) eine breite dialektologische Gliederung (das Štokavische, das Čakavische, das Kajkavische), (4) verschiedene Aussprachen (das Ekavische, das Ijekavische, das Ikavische) und (5) zwei Schriften (Lateinschrift, Kyrillica) aufweist.
{{cite book}}: CS1 maint: location missing publisher (link)A few Bunjevac leaders and political activists, who are influential in the Bunjevac National Council, are strongly involved in developing a "national" identity of Bunjevci: stimulating folklore activities, and searching for political and linguistic support to transform Bunjevac dialect in to a distinct language.
Bunjevački rečnik je audio-rečnik koji za cilj ima da predstavi realnu, svakodnevnu i spontanu upotrebu bunjevačkog govora. Zamišljen je kao baza koja će moći da se dopunjuje i proširuje. Kao osnova rečnika korišćeni su audio snimci prikupljani tokom istraživanja bunjevačkih običaja i govora od strane Balkanoločkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti tokom 2009. godine. Rezultati tog istraživanja objavljeni su monografiji "Bunjevci - Etnodijalektološka istraživanja 2009"1. Iz tog korpusa uzete su reči i primeri njihove upotrebe, a značenja reči su preuzete iz "Rečnika bačkih Bunjevaca"2. Za svaku reč, kao i za primere postoji zvučni zapis, kako bi bilo moguće čuti njihov autentičan izgovor. Bunjevački govor pripada mlađim štokavskim dijalektima ikavskog narečja. Bunjevci naseljavaju oblast Bačke, i to pretežno mesta u okolini Subotice i Sombora. Pomenuta istraživanja Balkanološkog instituta, obuhvataju govore iz okoline Subotice, tačnije ruralne zajednice Bikovo, Klisa, Đurđin, Mala Bosna, Stari Žednik i Tavankut. Izostavljene su zajednice iz Sombora i Bunjevci iz Mađarske. Bunjevački rečnik je 2013. godine započela Teodora Vuković, studentkinja master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, uz podršku prof. dr Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti. Projekat podržavaju Balkanološki institut i Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine. SANU, 2012