Macure (English Wikipedia)

Analysis of information sources in references of the Wikipedia article "Macure" in English language version.

refsWebsite
Global rank English rank
3rd place
3rd place

books.google.com (Global: 3rd place; English: 3rd place)

  • (Пантелић 1983, p. 65) Пантелић, Никола (1983). Гласник Етнографског музеја у Београду књ. 47. Etnografski muzej u Beogradu. GGKEY:66N5JNKFLFP.
  • Revue d'etnologie. Etnološko društvo Jugoslavije. 1986.
  • Simpozijum seoski dani Sretena Vukosavljevića. Opštinska zajednica obrazovanja. 1992.
  • (Пантелић 1983, p. 64) Пантелић, Никола (1983). Гласник Етнографског музеја у Београду књ. 47. Etnografski muzej u Beogradu. GGKEY:66N5JNKFLFP.
  • Ćorović, Vladimir (1933). Историја Југославије. Народно дело. p. 25. Мацуре потсећају на арбанашке Мацарке или Мацреке, а можда су и неко наше племе са севера из области Мазура.
  • Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Zemaljska štamparija. 1934. p. 175. Др. Ј. Ердељановић налази за ово племе да је оно свакако било старосједилачко (влашког) поријекла и да можда није имало сталног станишта, него да је живјело покретљивим но- мадским животом. За име Мацура сматра највјероватније да је постало од ...
  • (Cvijić 1987, p. 175) Cvijić, Jovan (1987). Sabrana dela: pt. 1. Antropogeografski spisi. Srpska akademija nauka i umetnosti. ISBN 9788639100445.
  • (Đurić 1972, p. 156): "Потпуно су асимиловани или прогнани остаци неких група, као што су Матаруге, Мацуре, Муго- ши, Кричкови, Ћићи и прави Власи, који се често помињу као имена братстава и племена. Поред њих још и Шпањи, најстарији ..." Đurić, Vojislav (1972). Научници. Матица српска.
  • (Popović & Skerlić 1937, p. 623): "...у Црној Гори погрдним односно презривим именима имена побеђених и истиснутих племена Лужана, Букумира, Матаруга, Мацура и др." Popović, Bogdan; Skerlić, Jovan (1937). Srpski književni glasnik.
  • Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnie-Herzégovine à Sarajevo: Ethnologie. Sarajevski grafički zavod. 1962. p. 7. ... prema zapadu i sjeverozapadu starih Mataruga, Macura i Krica, koje su i sama dinarska srpska plemena, sireói se, potiskivala i prisiljavala da se iseljavaju6. Na osnovu toponomastickih, patronimièkih i drugih podataka danas je moguée usta- noviti da su postojala dva pravca kretanja ovih plemena iz Crne Gore: jedan koji je zahvatao istocne dijelove Bosne, pa se preko centralnog dijela prosirio po zapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni, i drugi pravac, preko Hercegovine i Dalmacije, ...
  • (Čajkanović 1994, p. 137) Čajkanović, Veselin (1994). Sabrana dela iz srpske religije i mitologije: Studije iz srpske religije i folklora, 1925-1942. Srpska književna zadruga. ISBN 9788637902812.
  • (Čajkanović 1994, p. 137) Čajkanović, Veselin (1994). Sabrana dela iz srpske religije i mitologije: Studije iz srpske religije i folklora, 1925-1942. Srpska književna zadruga. ISBN 9788637902812.
  • Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu..: Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnie- Herzégovine à Sarajevo. Etnologija. 1977. p. 19. Macure je karakteristiéan naziv kojim se obiljezava staro, neslovensko stanovniátvo u crnogorskim brdima, konstatuje Erdeljanovic navodeci Ma- cure-Jelavice u Bratonozicima i toponim Macur jama u Piperima.
  • Prva jugoslovenska onomastička konferencija. Društvo za nauku i umjetnost SR Crne Gore. 1976. p. 114. Màcurovine (livada) RJAZU ima potvrdu za m. ime Macur iz 1575 (iz Mon. croat. 276), prezime Macura (od XVII v.) i Macurovac, ime sela u Hrvatskoj (zupanija licko-krbavska) (n. d. torn VI, 346). Narodno predanje (zabiljezeno i kao dosta pouzdano prihvaceno) pominje neko neslovensko pleme Macure koje ...