Analysis of information sources in references of the Wikipedia article "Origin hypotheses of the Croats" in English language version.
Az I2-CTS10228 (köznevén „dinári-kárpáti") alcsoport legkorábbi közös őse 2200 évvel ezelőttre tehető, így esetében nem arról van szó, hogy a mezolit népesség Kelet-Európában ilyen mértékben fennmaradt volna, hanem arról, hogy egy, a mezolit csoportoktól származó szűk család az európai vaskorban sikeresen integrálódott egy olyan társadalomba, amely hamarosan erőteljes demográfiai expanzióba kezdett. Ez is mutatja, hogy nem feltétlenül népek, mintsem családok sikerével, nemzetségek elterjedésével is számolnunk kell, és ezt a jelenlegi etnikai identitással összefüggésbe hozni lehetetlen. A csoport elterjedése alapján valószínűsíthető, hogy a szláv népek migrációjában vett részt, így válva az R1a-t követően a második legdominánsabb csoporttá a mai Kelet-Európában. Nyugat-Európából viszont teljes mértékben hiányzik, kivéve a kora középkorban szláv nyelvet beszélő keletnémet területeket.
...The interpretation of Carolingian finds from Croatia and adjacent areas seems more probable in such a context. This does not negate early medieval migrations, which surely have occurred, but not as a single closed event in a fixed moment of time and, apparently, not at the turn of the 8th and 9th centuries. Neither the material, nor the written sources support that. The Carolingian influence on early medieval Croatia was quite considerable and quite important, as was shown by the exhibition "Croats and Carolingians" in 2000/2001. For the formation of early medieval Croat identity and their ethnogenesis it was possibly the key element. However, it had hardly anything to do with the presumed migration of the Croats.
...The interpretation of Carolingian finds from Croatia and adjacent areas seems more probable in such a context. This does not negate early medieval migrations, which surely have occurred, but not as a single closed event in a fixed moment of time and, apparently, not at the turn of the 8th and 9th centuries. Neither the material, nor the written sources support that. The Carolingian influence on early medieval Croatia was quite considerable and quite important, as was shown by the exhibition "Croats and Carolingians" in 2000/2001. For the formation of early medieval Croat identity and their ethnogenesis it was possibly the key element. However, it had hardly anything to do with the presumed migration of the Croats.
Nalaze grobne keramike s područja Hrvatske u više je navrata razmatrao J. Belošević, te došao do zaključka da se otkriveno posuđe s obzirom na oblik može podijeliti na ono tipično slavenskih oblika (jajoliki i kružno-jajoliki lonci poput primjerka s Bukorovića podvornice) i ono koje odražava kasnoantičke tradicije (lonci s ručkama i vrčevi s izljevom).119 U tehnološkom smislu, kao i zbog načina ukrašavanja, može se zaključiti da sve to posuđe nastaje pod utjecajem kasnoantičke keramičke produkcije. Ono, međutim, ne predstavlja dokaz o znatnijem sudjelovanju starosjedilačkoga stanovništva u oblikovanju nove etničke slike u Dalmaciji, kako je to, na osnovi pojedinih keramičkih nalaza, pokušao protumačiti A. Milošević.120 Upravo obrnuto, pojava posuđa u grobovima prvi je materijalni dokaz kojim je obilježena prisutnost novog naroda na ovim prostorima, a nikad i nigdje nije zabilježena na grobljima 6. i ranog 7. stoljeća, koja se sa sigurnošću mogu pripisati starijem stanovništvu (npr. Knin-Greblje, Korita-Duvno).121 Osim toga, prilaganje posuđa povezano je s poganskim pogrebnim običajima kakvi su, bez obzira na određeni stupanj barbarizacije, nespojivi s kršćanskom pripadnošću spomenutog stanovništva...
Ukratko, car je rekao ili da se dio Hrvata odselio iz Dalmacije i, naselivši se u Panoniji i Iliriku, zavladao ondje ili da su Hrvati / član hrvatske elite preuzeli vlast u tim područjima, a da doseobe nije bilo. Odgovor nude arheološko-antropološka istraživanja. Kraniometrijske analize provedene na kosturnim ostacima iz grobišta od jadranskog priobalja do duboko u unutrašnjost upućuju na zaključak da su se populacije koje se smatraju starohrvatskima postupno širile u zaleđe sve do južne Panonije tek u vrijeme od 10. do 13. stoljeća.26 Dalmatinskohrvatske populacije jasno se razlikuju od kasnijih kontinentalnih populacija iz Vukovara i Bijelog Brda, dok populacije s lokaliteta Gomjenica kod Prijedora, koji je na temelju arheološke građe svrstan u bjelobrdski kulturni kompleks, ulaze već u skupinu dalmatinsko-hrvatskih populacija.27 Polagan prodor hrvatskog utjecaja prema sjeveru dodatno potkrepljuju i nalazi nakita iz tog vremena,28 koji svjedoče o neposrednijim vezama između dalmatinsko-hrvatskog i južnopanonsko-slavenskog kulturnog kruga. Izneseni nalazi navode na zaključak da se Hrvati nisu uopće naselili u južnoj Panoniji tijekom izvorne seobe sa sjevera na jug, iako je moguće da su pojedine manje skupine zaostale na tom području utopivši se naposljetku u premoćnoj množini ostalih doseljenih slavenskih populacija. Širenje starohrvatskih populacija s juga na sjever pripada vremenu od 10. stoljeća nadalje i povezano je s izmijenjenim političkim prilikama, jačanjem i širenjem rane hrvatske države. Na temelju svega ovoga mnogo je vjerojatnije da etnonim "Hrvati" i doseoba skrivaju činjenicu o prijenosu političke vlasti, što znači da je car političko vrhovništvo poistovjetio s etničkom nazočnošću. Točno takav pristup je primijenio pretvarajući Zahumljane, Travunjane i Neretljane u Srbe (DAI, c. 33, 8-9, 34, 4-7, 36, 5-7).
