Zachlumia (English Wikipedia)

Analysis of information sources in references of the Wikipedia article "Zachlumia" in English language version.

refsWebsite
Global rank English rank
3rd place
3rd place
1,922nd place
1,922nd place
5th place
5th place
6th place
6th place
1st place
1st place
5,839th place
7,745th place
2nd place
2nd place
low place
low place
low place
low place
low place
low place
121st place
142nd place
26th place
20th place
11th place
8th place
low place
low place
low place
low place

academia.edu

  • Uzelac, Aleksandar (2018). "Prince Michael of Zahumlje – a Serbian ally of Tsar Simeon". In Angel Nikolov; Nikolay Kanev (eds.). Emperor Symeon's Bulgaria in the History of Europe's South-East: 1100 years from the Battle of Achelous. Sofia: Univerzitetsvo izdatelstvo "Sveti Kliment Ohridski". p. 237. ...the enigmatic Litziki were associated with the archaic names of Poles(Lendizi, Liakhy),7 or with the Slavic tribe of Lingones mentioned by chronicler Adam of Bremen.8 Be that as it may, it is certain that, although his subjects were perceived as Serbs, the family of Prince Michael of Zahumlje did not descend from Serbs or Croats, and was not related to their dynasties.

archive.org

books.google.com

casopis-gradjevinar.hr

doi.org

ffst.hr

inet1.ffst.hr

  • Budak, Neven (1994). Prva stoljeća Hrvatske (PDF). Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. pp. 58–61. ISBN 953-169-032-4. Archived from the original (PDF) on 2019-05-04. Retrieved 2019-05-04. Pri tome je car dosljedno izostavljao Dukljane iz ove srpske zajednice naroda. Čini se, međutim, očitim da car ne želi govoriti ο stvarnoj etničkoj povezanosti, već da su mu pred očima politički odnosi u trenutku kada je pisao djelo, odnosno iz vremena kada su za nj prikupljani podaci u Dalmaciji.

iib.ac.rs

rih.iib.ac.rs

jstor.org

kgz.hr

katalog.kgz.hr

leykam-international.hr

  • Budak, Neven (2018), Hrvatska povijest od 550. do 1100. [Croatian history from 550 until 1100], Leykam international, pp. 51, 177, ISBN 978-953-340-061-7, archived from the original on 2022-10-03, retrieved 2020-12-27, Sporovi hrvatske i srpske historiografije oko etničkoga karaktera sklavinija između Cetine i Drača bespredmetni su, jer transponiraju suvremene kategorije etniciteta u rani srednji vijek u kojem se identitet shvaćao drukčije. Osim toga, opstojnost većine sklavinija, a pogotovo Duklje (Zete) govori i u prilog ustrajanju na vlastitom identitetu kojim su se njihove elite razlikovale od onih susjednih ... Međutim, nakon nekog vremena (možda poslije unutarnjih sukoba u Hrvatskoj) promijenio je svoj položaj i prihvatio vrhovništvo srpskog vladara jer Konstantin tvrdi da su Zahumljani (kao i Neretvani i Travunjani) bili Srbi od vremena onog arhonta koji je Srbe, za vrijeme Heraklija, doveo u njihovu novu domovinu. Ta tvrdnja, naravno, nema veze sa stvarnošću 7. st., ali govori o političkim odnosima u Konstantinovo vrijeme.

rastko.rs

  • Janković 2004, p. 39-61. Janković, Đorđe (2004). "The Slavs in the 6th Century North Illyricum". Гласник Српског археолошког друштва. 20: 39–61.
  • Živković, Tibor (2001). "О северним границама Србије у раном средњем веку" [On the northern borders of Serbia in the early middle ages]. Zbornik Matice srpske za istoriju (in Serbian). 63/64: 11. Plemena u Zahumlju, Paganiji, Travuniji i Konavlima Porfirogenit naziva Srbima,28 razdvajajuči pritom njihovo političko od etničkog bića.29 Ovakvo tumačenje verovatno nije najsrećnije jer za Mihaila Viševića, kneza Zahumljana, kaže da je poreklom sa Visle od roda Licika,30 a ta je reka isuviše daleko od oblasti Belih Srba i gde bi pre trebalo očekivati Bele Hrvate. To je prva indicija koja ukazuje da je srpsko pleme možda bilo na čelu većeg saveza slovenskih plemena koja su sa njim i pod vrhovnim vodstvom srpskog arhonta došla na Balkansko poluostrvo.[permanent dead link]

semanticscholar.org

api.semanticscholar.org

srce.hr

hrcak.srce.hr

  • Gračanin, Hrvoje (2008), "Od Hrvata pak koji su stigli u Dalmaciju odvojio se jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom: Razmatranja uz DAI c. 30, 75-78", Povijest U Nastavi (in Croatian), VI (11): 67–76, Izneseni nalazi navode na zaključak da se Hrvati nisu uopće naselili u južnoj Panoniji tijekom izvorne seobe sa sjevera na jug, iako je moguće da su pojedine manje skupine zaostale na tom području utopivši se naposljetku u premoćnoj množini ostalih doseljenih slavenskih populacija. Širenje starohrvatskih populacija s juga na sjever pripada vremenu od 10. stoljeća nadalje i povezano je s izmijenjenim političkim prilikama, jačanjem i širenjem rane hrvatske države. Na temelju svega ovoga mnogo je vjerojatnije da etnonim "Hrvati" i doseoba skrivaju činjenicu o prijenosu političke vlasti, što znači da je car političko vrhovništvo poistovjetio s etničkom nazočnošću. Točno takav pristup je primijenio pretvarajući Zahumljane, Travunjane i Neretljane u Srbe (DAI, c. 33, 8-9, 34, 4-7, 36, 5-7).
  • Lončar, Milenko; Jurić, Teuta Serreqi (2018). "Tamno more u spisu De administrando imperio: Baltičko ili Crno?" [The Dark Sea in De administrando imperio: The Baltic or the Black Sea?]. Povijesni prilozi (in Croatian). 37 (54): 14. Kao potporna analogija može poslužiti i podrijetlo Mihaela Viševića, vladara Zahumljana s područja Visle.21 Teško da je netko drugi (osim njega samoga i njegova roda) iznosio takvu obavijest. Ista hrvatska tradicija, ponešto izmijenjena, zadržala se u Dalmaciji sve do 13. stoljeća kada ju spominje Toma Arhiđakon: "Iz krajeva Poljske došlo je s Totilom sedam ili osam uglednih plemena, koji se zovu Lingoni."2
  • Krešić, Milenko (2016). "Religious situation in the Hum land (Ston and Rat) during the Middle Ages". Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe (2): 66. doi:10.47960/2712-1844.2016.2.65. Do početka 20-ih godina 13. stoljeća prostori Humske zemlje bili su pod jurisdikcijom zapadne, odnosno rimske Crkve.
  • Karbić 2004, p. 17. Karbić, Damir (2004). "Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.)" [The Šubići of Bribir until the Loss of the Hereditary Position of the Croatian Ban (1322)]. Historical Contributions (in Croatian). 22. Zagreb, Croatia: Croatian Academy of Sciences and Arts: 1–26.
  • Korać, Dijana (December 2007). "Vjerske prilike na području knezova Jurjevića – Vlatkovića". Radovi Zavod Za Povijesne Znanosti Hazu U Zaru (in Serbo-Croatian) (49). Zadar: Croatian Academy of Sciences and Arts: 221–237. ISSN 1330-0474. Retrieved 2012-07-09.

web.archive.org

  • Budak, Neven (1994). Prva stoljeća Hrvatske (PDF). Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. pp. 58–61. ISBN 953-169-032-4. Archived from the original (PDF) on 2019-05-04. Retrieved 2019-05-04. Pri tome je car dosljedno izostavljao Dukljane iz ove srpske zajednice naroda. Čini se, međutim, očitim da car ne želi govoriti ο stvarnoj etničkoj povezanosti, već da su mu pred očima politički odnosi u trenutku kada je pisao djelo, odnosno iz vremena kada su za nj prikupljani podaci u Dalmaciji.
  • Budak, Neven (2018), Hrvatska povijest od 550. do 1100. [Croatian history from 550 until 1100], Leykam international, pp. 51, 177, ISBN 978-953-340-061-7, archived from the original on 2022-10-03, retrieved 2020-12-27, Sporovi hrvatske i srpske historiografije oko etničkoga karaktera sklavinija između Cetine i Drača bespredmetni su, jer transponiraju suvremene kategorije etniciteta u rani srednji vijek u kojem se identitet shvaćao drukčije. Osim toga, opstojnost većine sklavinija, a pogotovo Duklje (Zete) govori i u prilog ustrajanju na vlastitom identitetu kojim su se njihove elite razlikovale od onih susjednih ... Međutim, nakon nekog vremena (možda poslije unutarnjih sukoba u Hrvatskoj) promijenio je svoj položaj i prihvatio vrhovništvo srpskog vladara jer Konstantin tvrdi da su Zahumljani (kao i Neretvani i Travunjani) bili Srbi od vremena onog arhonta koji je Srbe, za vrijeme Heraklija, doveo u njihovu novu domovinu. Ta tvrdnja, naravno, nema veze sa stvarnošću 7. st., ali govori o političkim odnosima u Konstantinovo vrijeme.
  • "Ranokršćanske i predromaničke crkve u Stonu" [Early Christian and pre-romanesque churches in Ston] (PDF). Građevinar (in Serbo-Croatian). 58. Zagreb: Croatian Society of Civil Engineers: 757–766. 2006. Archived from the original (PDF) on 2011-07-21. Retrieved 2011-02-18.

worldcat.org

search.worldcat.org