»Nisam se htio vratiti u Jugoslaviju pa sam zaštitu potražio u Zavodu sv. Jeronima. Upisao sam rimsku Akademiju likovnih umjetnosti (Academia delle Belle Arti i Scuola Del Medaglio), a spasio me Filip Lukas, ratni predsjednik Matice hrvatske, kojega sam portretirao i koji je Meštroviću poslao fotografije mojih skulptura. Meštrović me tada pozvao da mu budem asistent pa sam s njim proveo pet godina, od siječnja 1957. do 1962. godine u Indiani.«
»Učiteljica u osnovnoj školi poučila me kako kipar radi kipove. Najprije se izradi kip u glini, pa sam otišao u potragu za glinom, koju sam našao u jarku na cesti prema Slunju. Počeo sam mijesiti glinu i napravio sam konjića (...) Godine 1941. s ocem stolarom otišao sam u Zagreb i upisao kiparstvo u Obrtnoj školi gdje sam proveo pet godina. Potom sam položio prijamni ispit za Akademiju, a profesori su mi bili Antunac, Rukljač, Kršinić i Augustinčić. (...) «
