»Moji su roditelji organizirali zabave kako bi nas zabavili nedjeljom. Pozivali su veliko društvo očeva, majki, djevojaka i nekih mladića na selo, koji su došli s mojom braćom ili kao njihovi prijatelji. Tamo smo se igrali jezičkih igara, igrali kolo i plesali... Rasipanje nužno vodi u zaborav prisutnosti Boga, i potpuno bismo se predavali trenutnim ludim radostima: pjevale su se slatke pjesme i tijekom ovih igara primali ste poljupce koje su ti mladići zahtijevali i koji su naravno morali unijeti nemir u srca... Želja za udovoljavanjem, želja za osvajanjem drugih, koketiranje i ponekad inat bili su skriveni tamo (u mom jadnom srcu). Morala bih biti mrtva ili bolesna kako ne bih osjetila mnoge emocije provocirane od mnogo laskanja, pažnje i slatkih riječi koje su dolazile od mladih ljudi oko nas.« Servel, J. Un autre visage. Textes inédits de Pauline Jaricot, Ed. Du Chalet, Lyon, 1962., str. 95. Prijevod prema tjedniku Nedjelja.
