Pitanje naziva bošnjačkog jezika (Croatian Wikipedia)

Analysis of information sources in references of the Wikipedia article "Pitanje naziva bošnjačkog jezika" in Croatian language version.

refsWebsite

Global rank Croatian rank

2enciklopedija.hr

1,369^th place

2^nd place

1lzmk.hr

3,118^th place

7^th place

1slobodnadalmacija.hr

4,189^th place

11^th place

1web.archive.org

1^st place

enciklopedija.hr

Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bošnjaci
»Bošnjaci, naziv za podanike bosanskih vladara u predosmansko doba, podanike sultana u osmansko doba, odnosno današnji naziv za najbrojniji od triju konstitutivnih naroda u BiH. Bošnjak, kao i stariji naziv Bošnjanin (u lat. vrelima Bosnensis), prvotno je ime koje označuje pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi.«
Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bosna i Hercegovina/Jezik
»Jezična standardizacija u XIX. st. odražava procese u Hrvatskoj i Srbiji, s time da se razvoj kod Muslimana Bošnjaka i kod Hrvata isprva podudara, ali nakon prvoga i os. nakon II. svj. rata dolazi intenzivno i svestrano nametanje srp. jezika, čime ne biva zahvaćen gotovo samo katolički i donekle islam. tisak. Danas su u BiH službeni standardni jezici bosanski, hrvatski i srpski. Hrvatski i srpski ne razlikuju se od jezične prakse u Hrvatskoj i Srbiji. Muslimani Bošnjaci prihvaćaju bos. jezik, kojemu bi zato točnije odgovarao naziv bošnjački. On se naslanja u načelu ponajprije na domaće tradicije i danas već posjeduje osnovne priručnike (S. Halilović, Pravopis bosanskoga jezika, 1996; A. Isaković, Rječnik bosanskoga jezika, 1995).«

lzmk.hr

hbl.lzmk.hr

Hrvatski biografski leksikon - Matija Divković
»Prevodeći s latinskog, on je svoje tekstove pisao »pravim i istinitim jezikom bosanskim«, »jezikom slovinskim, kako se u Bosni govori«, jezikom »naškim«.«

slobodnadalmacija.hr

arhiv.slobodnadalmacija.hr

Slobodna Dalmacija, 13. ožujka 2003. - Dalibor Brozović: Hrvatski jezik je na bošnjačkom udaru
»Bošnjaci žele svoj jezik zvati bosanskim. U načelu, na to imaju pravo i drugi ih u tome ne smiju sprječavati, ali s druge strane, drugi narodi ne moraju u svojoj vlastitoj jezičnoj praksi prihvatiti taj naziv. Nazivajući bošnjački jezik bosanskim, nesumnjivo se sugerira kako je bošnjački jezik u samoj državi ravnopravniji od druga dva zakonski i ustavno ravnopravna jezika. [...] Tvrdnja da se u BiH Bošnjacima nameće hrvatski jezik jednostavno je smiješna. Hrvati, koji su sami iskusili razna jezična nametanja, ne bi, i da su imali za to prilike i mogućnosti, nikomu nametali svoj jezik, držali bi se one stare "ne čini drugomu što ne želiš da se čini tebi". [...] To je istina. Na terenu zvanome Republika Srpska (kojemu su neke međunarodne sile darovale gotovo polovicu BiH) nije samo onemogućen hrvatski jezik nego su i sami Hrvati uglavnom protjerani. U drugome entitetu, u kojem su na praktički samo polovici BiH stiješnjeni i Bošnjaci i Hrvati, bošnjački se jezik naziva bosanskim, što sugerira da je to opći standardni jezik svega stanovništva BiH. Neupućeni to onda tako i razumijevaju, osobito stranci, a mnogi od samih Bošnjaka glume da se tobože ne radi o tome. [...] Nema nikakve sumnje da se i u samome Sarajevu i u Federaciji uopće na više načina provodi diskriminacija hrvatskoga jezika. Nije danas moguće otvoreno onemogućiti hrvatske publikacije, ali često se iskazuje nezadovoljstvo njihovim jezikom, pa se povremeno govori i da je njihov jezik "nametnut iz Hrvatske", što je očita besmislica (nametati hrvatski jezik samim Hrvatima!). I u samome se bošnjačkom jeziku sada izbjegavaju podudaranja s hrvatskim jezikom, čak i onda kada su takva podudaranja praktički općenita u govoru samih Bošnjaka. Na žalost, opet je aktualna navedena pošalica. No s druge strane, vjerujem da će se takva situacija promijeniti kada se jednom u BiH ukinu entiteti. [...] Zaista se povremeno iskazuju zahtjevi ili bar želje da se Hrvati u BiH odreknu standardnoga hrvatskog jezika i da počnu izgrađivati nekakav bosanskohercegovački hrvatski standard, oslonjen na neke dijalektne i razgovorne osobine samih Hrvata u BiH. Takav bi se lokalni hrvatski jezik u praksi, u opoziciji prema normalnomu standardnom hrvatskomu, ubrzo čak posve stopio s bošnjačkim jezikom, koji se već sada naziva bosanskim. [...] Potiskivanju hrvatskoga jezika u BiH i njegovu rashrvaćivanju moguće se oduprijeti s jedne strane složnošću, upornošću, znanjem i izgrađenom svijesti, s druge strane upornim i stalnim pozivanjem na ustav i zakone, s treće suradnjom s onim Bošnjacima koji ne odobravaju neke negativne aspekte sadašnje jezične politike (a takvih ima, iako danas nisu baš glasni). U prošlosti se bošnjačka jezična politika oslanjala na stvarno stanje u bošnjačkoj jezičnoj tradiciji i prije svega se odupirala velikosrpskim tendencijama, teorijama i praksama u jeziku. Takav su stav zauzimali bošnjački intelektualci i jezični stručnjaci (primjerice, već spomenuti Alija Isaković), takva je praksa provođena u prijevodima Kurana i u drugim bošnjačkim vjerskim tekstovima. Danas je, na žalost, stanje drukčije, priznavalo se to ili samo podrazumijevalo.«

web.archive.org

Odbor za standardizaciju srpskog jezika - Tri pitanja i tri odgovora, 16. veljače 1998.
»Kad je reč o nazivu trećeg jezika u Bosni i Hercegovini, priznatog i Dejtonskim sporazumom (priznatog implicitno, onde gde je reč o donošenju tog sporazuma na četiri jezika, na bosanskom [Bosnian], hrvatskom [Croatian], engleskom [English] i srpskom [Serbian]), u srpskome jezičkom standardu, za imenovanje tog idioma, može se preporučiti samo atribut bošnjački (Bosniac). Očigledno, naziv jezika neophodno je uskladiti s imenom novopriznatog naroda (Bošnjaci/Bosniacs), jer nema razloga da u srpskom jeziku ime tog naroda i naziv njegovog jezika budu u raskoraku, koji unosi zabunu i izaziva opravdanu zabrinutost.«