Davor Marijan, Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine, ČZSP 2003., god. 35., br. 2., 545–576. (2003.), str. 550. "Kao i na drugim područjima države pripadnici ustaškog pokreta brzo su počeli bezobzirnu provedbu novih zakona i odredbi. ... Potom su (ustaše) 1. lipnja streljali 9 i uhitili 15 osoba srpske nacionalnosti. Razlog za strijeljanje bilo je navodno sudjelovanje u četničkim društvima, a neki su bili i solunski dragovoljci što je zapovjedniku oružničkog voda ... bio dovoljan razlog. Već tada su se počela nazirati dva pristupa Srbima; jedan koji je imao polazište u stranačkoj politici, koji su ustaše surovo i bezobzirno provodile i drugi vojnički (domobranski), svjestan opasnosti takvog pristupa. Prvih dana lipnja oružani sastavi NDH počeli su akciju prikupljanja oružja. Brzo je postalo jasno da to neće ići glatko i bez problema. Na prvi otpor i nesuradnju u selu Drežnju 1. lipnja 1941. reakcija ustaša bila je vrlo surova."
web.archive.org
Davor Dijanović, Smišljeno uveličavanje jasenovačkih žrtava, Izmišljeni broj od 800.000 ljudi ubijenih u Jasenovcu, međutim, nije bio najmanji. Neki velikosrpski ideolozi, kao npr. Radimir Bulatović, došli su i do brojke veće od milijuna. Bulatović je tako 1990. (ne slučajno baš tada!) zapisao: «Da je u Jasenovcu stradalo preko 1.110.929 ljudi, žena i djece, teško će ko moći oboriti»., objavljeno 15. travnja 2011., pristupljeno 27. svibnja 2015.
