Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). „Serbian-Croatian-Bosnian”. Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History.
Šćepanović, Lela (2017-02-02). „Crnogorski se govori i bez ś”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 2022-10-29. »Slova ś i ź odnedavno ne koristi ni Skupština Crne Gore, prva i jedina državna institucija koja ih je nakon reforme crnogorskog jezika koristila u zvaničnoj komunikaciji.«
Grčević, Mario (1997). „Zašto slavistika 19. stoljeća nije priznavala postojanje hrvatskoga jezika?”. Jezik45 (1): 8. Pristupljeno 2023-01-15. »Izrazom ilirski jezik Dobrovsky ne naziva samo književni i govorni jezik hrvatskih štokavaca i čakavaca, već ujedno i jezik Servijera, a ponekad i Bugara. Primjerice, 1792. u podjeli slavenskih jezika u Geschichte der Bohmischen Sprache und Literatur pojašnjava da se ilirsko narječje sastoji od bugarskoga, racko-servskoga, bosanskoga, slavonskoga, dalmatinskoga i dubrovačkoga. Znajući da ilirsko ime nije iskonsko ime južnih Slavena, jednom prilikom napominje da ilirski jezik, zato što njime govore potomci starih Servijera i Hrvata, ne treba zvati ilirski, već srpski ili hrvatski (serbisch oder Chrowatisch).«
Bunčić, Daniel (2008). „Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards” [(Re)nacionaliziranje srpskohrvatskih standarda]. u: Kempgen, Sebastian (njemački). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven. München: Otto Sagner. str. 93. OCLC238795822.
Thomas, Paul-Louis; Osipov, Vladimir (2012) (francuski). Grammaire du bosniaque, croate, monténégrin, serbe [Gramatika bosanskoga, hrvatskoga, crnogorskoga i srpskoga]. Collection de grammaires de l'Institut d'études slaves ; vol. 8. Paris: Institut d'études slaves. str. 624. ISBN9782720404900. OCLC805026664. Lay summary.
